Između zakona i solidarnosti: sociološka analiza filma Manbiki kazoku

Film Manbiki kazoku (Obitelj lopova, 2018.) redatelja Hirokazu Kore-eda predstavlja iznimno slojevitu sociološku studiju suvremenog japanskog društva, fokusirajući se na marginalizirane pojedince koji egzistiraju izvan dominantnih društvenih struktura. Umjesto klasičnog prikaza obitelji kao biološke i pravne institucije, film nudi alternativni model zajednice utemeljen na emocionalnoj povezanosti, međusobnoj brizi i dijeljenju resursa. Kore-eda kroz svakodnevne situacije – zajedničke obroke, sitne krađe i improvizirane obiteljske rituale – prikazuje kako se društvene norme mogu reinterpretirati u uvjetima siromaštva i nesigurnosti. Likovi u filmu nisu kriminalci u konvencionalnom smislu, već pojedinci koji su sustavno isključeni iz ekonomskog i socijalnog sustava. Njihovo ponašanje stoga nije tek moralni prijestup, nego i oblik prilagodbe strukturalnoj nejednakosti.

Jedan od ključnih socioloških aspekata filma jest kritika institucija poput države, socijalne skrbi i pravnog sustava. Iako formalne institucije nominalno postoje kako bi zaštitile najranjivije, film sugerira njihovu ograničenu učinkovitost i često hladnu, birokratsku prirodu. Nasuprot tome, neformalna “obitelj” u filmu funkcionira kao sustav solidarnosti koji nadomješta ono što institucije ne uspijevaju pružiti – osjećaj pripadnosti, sigurnosti i emocionalne podrške. Film također problematizira koncept devijantnosti. Prema sociološkim teorijama, ono što se smatra devijantnim ponašanjem ovisi o društvenim normama i kontekstu. U Obitelji lopova, krađa i “nelegalno” stvaranje obitelji prikazani su kao moralno ambivalentni činovi, dok su zanemarivanje djece i emocionalna hladnoća unutar “legalnih” obitelji prikazani kao jednako, ako ne i više problematični. Time Kore-eda relativizira granicu između zakonitog i moralnog, potičući gledatelja na kritičko promišljanje društvenih vrijednosti.

Posebno je važna i tema djetinjstva, koja se u filmu pojavljuje kao indikator društvenih neuspjeha. Djeca u filmu nisu samo pasivni promatrači, već aktivni sudionici u alternativnoj obiteljskoj strukturi. Njihova sudbina otkriva duboke pukotine u sustavu socijalne zaštite i postavlja pitanje odgovornosti društva prema najranjivijima.

Zaključno, Manbiki kazoku nadilazi okvir obiteljske drame i postaje snažna sociološka kritika suvremenog društva. Film razotkriva kako formalne institucije često ne uspijevaju zadovoljiti osnovne ljudske potrebe, dok neformalne zajednice, iako nestabilne i zakonski upitne, mogu pružiti autentičnu ljudsku povezanost. Upravo u toj napetosti između zakonitog i moralnog, individualnog i kolektivnog, Kore-eda gradi jedno od najznačajnijih filmskih promišljanja obitelji i društva u novijoj kinematografiji. Exit Art Studio Mehrdad Khameneh 04. 2026