U Amarcordu  Federico Fellini ne rekonstruira prošlost, on je ponovno izmišlja. Film nije toliko prisjećanje mladosti koliko ritual sjećanja, filtriran kroz pretjerivanje, ironiju, nježnost i teatralnu artificijelnost. Fellinijeva filozofija filma počiva na jednoj temeljnoj ideji: stvarnost nije ono što se dogodilo nego ono što emocionalno ostaje istinito. Amarcord  je najčišća kristalizacija tog uvjerenja. Fellini režira poput ravnatelja cirkusa koji upravlja karnevalom. Sam