top of page
Film


Amarcord – Poetika sjećanja i kazalište života
U Amarcordu Federico Fellini ne rekonstruira prošlost, on je ponovno izmišlja. Film nije toliko prisjećanje mladosti koliko ritual sjećanja, filtriran kroz pretjerivanje, ironiju, nježnost i teatralnu artificijelnost. Fellinijeva filozofija filma počiva na jednoj temeljnoj ideji: stvarnost nije ono što se dogodilo nego ono što emocionalno ostaje istinito. Amarcord je najčišća kristalizacija tog uvjerenja. Fellini režira poput ravnatelja cirkusa koji upravlja karnevalom. Sam

Mehrdad Khameneh


Estetika patnje i lica u režiji filma „Muka Ivane Orleanske“ (1928) Carla Theodora Dreyera
Muka Ivane Orleanske ostaje ne samo vrhunac nijemog filma nego i jedno od najdubljih promišljanja o mogućnostima režije kao umjetnosti koja svjedoči, koja vidi i koja otkriva.

Mehrdad Khameneh


Umjetnost režije u filmu Biskupova žena (1947) Henryja Kostera
Filmova trajna privlačnost leži upravo u toj nevidljivoj vještini. Koster orkestrira fantastično i realno, humor i melankoliju, duhovno i običnost s gotovo matematičkom preciznošću.

Mehrdad Khameneh


Redateljska poetika Pier Paola Pasolinija u filmu Evanđelje po Mateju (1964.)
Film Evanđelje po Mateju Pier Paola Pasolinija predstavlja jedan od najintrigantnijih primjera susreta religijskog narativa i politički artikulirane filmske poetike u europskoj kinematografiji 20. stoljeća. Pasolinijev interpretativni pristup evanđeoskom tekstu radikalno odstupa od tada dominantnih normi biblijskog spektakla, čime film zadobiva status antidogmatskog i antimonumentalnog umjetničkog djela. Redateljska strategija kojom se Pasolini služi može se odrediti kao spoj

Mehrdad Khameneh


Mise-en-scène, koloristička dramaturgija i oblikovanje prostora u Fassbinderovu filmu Strah jede dušu
U filmu Strah jede dušu Rainer Werner Fassbinder koristi umjetničku režiju i mizanscenu kao nerazdvojiv konceptualni okvir u kojem se proizvodi politička i emocionalna semantika pripovijedanja. Iako je film naizgled jednostavan i narativno ekonomičan, upravo je iznimno precizna kontrola prostora i vizualnih elemenata ono što intimnu priču Emmi i Alija pretvara u kritiku strukturalnog rasizma i moralizma poslijeratne Zapadne Njemačke. Fassbinderov mise-en-scène funkcionira kao

Mehrdad Khameneh


Tišina kao estetikaRežijska umjetnost u filmu Amour Michaela Hanekea
Haneke gradi film koji diše unutar tihog prostora između boli i ljubavi, između života i njegova neumitnog kraja.

Mehrdad Khameneh


Moj omiljeni kolač: Forma kao pobuna
Moj omiljeni kolač nudi model umjetničke zrelosti — političan ne zato što izjavljuje otpor, nego zato što ga utjelovljuje u formi.

Mehrdad Khameneh
bottom of page
