top of page
Reviews


Otok kao kulisa: Turizam, kič i nestajanje javne kulture
Postoji trenutak svakoga ljeta kada se čini da hrvatski otoci postaju središte svijeta. Trajekti su prepuni, rive su ispunjene ljudima, restorani rade do kasno u noć a glazba se širi trgovima kao dokaz da život nikada nije bio intenzivniji. Na prvi pogled sve izgleda kao slavlje Mediterana. No ispod te slike krije se jedno neugodno pitanje: slavimo li doista život otoka ili samo njegovu tržišnu vrijednost? Na Dugom otoku kao i na mnogim drugim hrvatskim otocima ljeto je posta

Mehrdad Khameneh


Philosophy Through Film: Children's Cinema as a Space for Wonder, Dialogue and Reflection
Children are often considered too young for philosophy. Philosophy is frequently associated with universities, academic texts, and abstract theories rather than with childhood. Yet children naturally ask questions that lie at the heart of philosophical inquiry. Why do people become friends? What makes a place feel like home? Can someone own nature? Why do we remember certain moments and forget others? What makes a life meaningful? Such questions emerge long before formal educ

Mehrdad Khameneh


Između ironije i oslobođenja: redateljski stil Rajka Grlića u filmu U raljama života
Malo je filmova u hrvatskoj kinematografiji koji su tako precizno i istodobno tako duhovito secirali odnos između pojedinca, društva i medija kao što je to učinio U raljama života. Ono što ovaj film čini iznimnim nije samo njegova feministička perspektiva nego i složenost redateljskog postupka Rajka Grlića, koji neprestano dovodi u pitanje granice između stvarnosti i fikcije. Grlić ne pripovijeda priču na konvencionalan način. Umjesto linearnog narativa, stvara filmski prosto

Mehrdad Khameneh


Estetika raspada: redateljski rukopis i sociološka dimenzija filma Okupacija u 26 slika
Film Okupacija u 26 slika (1978) redatelja Lordana Zafranovića jedno je od najvažnijih i najambicioznijih ostvarenja hrvatske i jugoslavenske kinematografije. Premda je često promatran kao ratni ili povijesni film, njegova prava snaga leži u spoju iznimno promišljenog redateljskog postupka i duboke sociološke analize društva koje se postupno urušava pod pritiskom fašizma. Zafranovićev redateljski stil temelji se na snažnom kontrastu između ljepote i nasilja. Radnja je smješte

Mehrdad Khameneh


The Exit Art Studio Method: A Pedagogical Framework for Artistic Practice, Collective Learning and Cultural Participation
This study proposes the Exit Art Studio Method as a pedagogical framework for contemporary arts education grounded in artistic practice, collective learning, critical reflection, community participation, and cultural democracy. Drawing upon the educational philosophy of John Dewey, Paulo Freire, Lev Vygotsky, Etienne Wenger, Augusto Boal, Jacques Rancière, Hans-Georg Gadamer, and bell hooks, the study develops a theoretical model that understands art not as an object of instr

Mehrdad Khameneh


GDJE MORE ČUVA ZVIJEZDE
Filmska priča prema motivima Malog princa Filmska škola Sali – Dugi otok LIKOVI Ella — Mali princ Mateo — Kralj (Općina Sali) Petra — Poslovna žena (Adamo turistički centar) Jona — Geograf (Knjižnica Sali) Teuta — Čuvarica zvona Luka — Umjetnik (svirač Saljske trube) Toni — Turist Toma — Zvjezdar Šanto — Lisica UVODNI NARATOR Crni ekran. Čuje se more. Polako se pojavljuju kadrovi Sali. Kamene kuće. Luka. Riva. Galebovi. Valovi. NARATOR Neki kažu da more čuva brodove. Neki kaž

Mehrdad Khameneh


Između dokumenta i tišine: redateljski stil Bogdan Žižić
Redateljski stil Bogdan Žižić temelji se na rijetkoj sposobnosti da dokumentarni film pretvori u prostor promatranja, osjećaja i unutarnjeg ritma života. Za razliku od autora koji stvarnost pokušavaju dramatizirati ili objasniti, Žižić bira suprotan put, on promatra. Njegova kamera ne nameće zaključke, nego strpljivo otkriva odnose između ljudi, prostora i vremena. U središtu njegova filmskog jezika nalazi se pažnja prema detalju. Pokret ruke, lice u prolazu, tišina između ri

Mehrdad Khameneh


Poetika svakodnevice: redateljski stil Petar Krelja
Redateljski stil Petar Krelja zauzima posebno mjesto unutar hrvatskog dokumentarnog filma jer počiva na tišini, strpljenju i dubokom povjerenju u čovjeka. Za razliku od autora koji dokumentarni film koriste kao prostor spektakla, političke provokacije ili formalnog eksperimenta, Krelja gradi film iz bliskosti. Njegova kamera ne dominira stvarnošću; ona joj prilazi pažljivo, gotovo nenametljivo, kao da pokušava razumjeti unutarnji ritam života ljudi koje snima. U središtu njeg

Mehrdad Khameneh


Krsto Papić: Između dokumenta i pobune
Krsto Papić pripada skupini autora koji su dokumentarni film pretvorili u prostor društvene analize, moralnog propitivanja i političke nelagode. Njegov redateljski stil oblikovao se izvan uljepšane slike stvarnosti i izvan ideološke sigurnosti službenih narativa. Umjesto reprezentacije “idealnog društva”, Papića zanimaju pukotine sistema — ljudi na rubu, nevidljivi radnici, emigranti, nezaposleni i oni čiji se glas rijetko čuje. Temelj njegove režije nalazi se u spoju dokumen

Mehrdad Khameneh


Tišina, slika, smisao: redateljski rukopis Ante Babaja
Kratka biografija Ante Babaja (1927–2010) bio je jedan od najvažnijih hrvatskih filmskih redatelja i scenarista, čiji je rad obilježio razvoj modernog autorskog filma u Hrvatskoj. Rođen u Imotskom, studirao je ekonomiju i potom režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Karijeru započinje 1950-ih u dokumentarnom filmu, gdje već rano pokazuje sklonost eksperimentalnom izrazu i poetskoj formi. Širu afirmaciju stječe igranim filmovima poput Breza (1967) i Mirisi, zlat

Mehrdad Khameneh


Film kao osobna i društvena priča: Sorrentinov zaokret u “È stata la mano di Dio”
Film È stata la mano di Dio zauzima posebno mjesto u opusu talijanskog redatelja Paolo Sorrentino jer predstavlja jasan odmak od njegove ranije estetike prema intimnijem, autobiografskom izrazu. Dok su njegova prethodna djela, poput La grande bellezza, bila obilježena vizualnim spektaklom, ironijom i kritikom društvene elite, ovaj film donosi suzdržaniji, ali emocionalno dublji pristup. Sorrentino ovdje više nije distancirani promatrač dekadentnog društva, već sudionik vlasti

Mehrdad Khameneh


Između koda i osjećaja: Intimnost u doba umjetne bliskosti
Her (Ona, 2013.), red. Spike Jonze Iz redateljske perspektive, Spike Jonze pristupa filmu Her s iznimnom suptilnošću i osjećajem za atmosferu. Njegov stil je nenametljiv, ali precizno oblikovan – kamera mirno prati protagonista, često ostajući blizu njegova lica, čime gledatelj ulazi u njegov intimni emocionalni prostor. Minimalistička scenografija i topla, pastelna paleta boja stvaraju vizualni kontrast s temom usamljenosti, naglašavajući paradoks suvremenog života: svijet

Mehrdad Khameneh


Ples kao filmski jezik: redateljska vizija Wima Wendersa u Pini
Redateljski pristup Wima Wendersa u filmu Pina manje je usmjeren na dokumentiranje plesa, a više na njegovo prevođenje u filmski jezik. Umjesto nametanja klasične narativne strukture, Wenders dopušta da pokret postane glavni nositelj priče, oblikujući film koji djeluje fluidno, uranjajuće i duboko odano umjetničkoj filozofiji Pine Bausch. Jedna od najupečatljivijih redateljskih odluka jest uporaba 3D tehnologije—ne kao efekta, već kao ključnog izražajnog sredstva. Wenders ko

Mehrdad Khameneh


Režijski stil Bustera Keatona u filmu General
Režijski stil Bustera Keatona u filmu General predstavlja vrhunac nijeme komedije i jedan od najsuptilnijih primjera precizno osmišljene vizualne režije u povijesti filma. Keaton ne gradi humor kroz dijalog ili verbalne dosjetke, već kroz pokret, ritam i pažljivo konstruirane situacije u prostoru. Njegova režija odlikuje se iznimnom jasnoćom i disciplinom kadra. Kamera je najčešće statična, postavljena tako da gledatelju omogućuje potpuni pregled radnje, čime se naglašava fi

Mehrdad Khameneh


Između zakona i solidarnosti: sociološka analiza filma Manbiki kazoku
Film Manbiki kazoku ( Obitelj lopova , 2018.) redatelja Hirokazu Kore-eda predstavlja iznimno slojevitu sociološku studiju suvremenog japanskog društva, fokusirajući se na marginalizirane pojedince koji egzistiraju izvan dominantnih društvenih struktura. Umjesto klasičnog prikaza obitelji kao biološke i pravne institucije, film nudi alternativni model zajednice utemeljen na emocionalnoj povezanosti, međusobnoj brizi i dijeljenju resursa. Kore-eda kroz svakodnevne situacije

Mehrdad Khameneh


Režija i povijesni značaj filma The Kid (1921)
Film The Kid (1921), redatelja i glavnog glumca Charlieja Chaplina, jedno je od najvažnijih djela ranog nijemog filma. Iako na prvi pogled djeluje kao jednostavna priča o siromašnom čovjeku i napuštenom djetetu, ovaj film donosi mnogo više — spoj vrhunske režije, snažne emocije i društvene poruke. Chaplinova režija u ovom filmu posebno se ističe po svojoj sposobnosti da poveže komediju i dramu u jedinstvenu cjelinu. Za razliku od mnogih tadašnjih komedija koje su se oslanjal

Mehrdad Khameneh


Poetika odnosa u filmu Robot Dreams
Film Robot Dreams redatelja Pablo Berger naizgled je jednostavna animirana priča, ali u svojoj srži otvara duboka pitanja o prirodi odnosa, identitetu i prolaznosti. Bez ijedne izgovorene riječi, film uspijeva izraziti ono što je često teško pretočiti u riječi – kako se smisao života oblikuje kroz susret s drugim bićem. U središtu radnje nalazi se odnos između psa i robota koji nije površan ni utilitaran, već duboko iskren i međusobno ispunjavajući. Njihova povezanost pokazu

Mehrdad Khameneh


Između tradicije i ironije: redateljski i sociološki pogled na film Što je muškarac bez brkova?
Film Što je muškarac bez brkova? u režiji Hrvoje Hribar predstavlja zanimljiv spoj romantične komedije i društvene satire, pri čemu redateljski pristup naglašava jednostavnost, ritam i karaktere više nego samu radnju. Hribar koristi ležeran, gotovo televizijski stil režije, oslanjajući se na dijaloge, glumačke izvedbe i atmosferu dalmatinskog sela. Kadar je često statičan, a tempo umjeren, što omogućuje gledatelju da se usredotoči na međuljudske odnose i humor koji proizlazi

Mehrdad Khameneh


Tišina koja govori: režija i filozofija filma Flow (2024.)
Film Flow (2024.) redatelja Gints Zilbalodis predstavlja iznimno zanimljiv primjer suvremene autorske animacije u kojoj režija i filozofija priče djeluju kao jedinstvena cjelina. Zilbalodis je poznat po minimalističkom pristupu filmskom pripovijedanju, a u Flowu taj pristup dovodi do gotovo radikalne jednostavnosti: film nema dijaloga, nema klasičnog objašnjavanja radnje i nema jasno definiranog antagonista. Umjesto toga, redatelj gradi filmsko iskustvo kroz atmosferu, pokr

Mehrdad Khameneh


Prozor u dvorište – režija i estetika
Film Prozor u dvorište (1954.) jedan je od najrafiniranijih primjera redateljskog stila Alfreda Hitchcocka i jedan od njegovih najpoznatijih filmova. Ono što ovaj film čini posebno zanimljivim jest način na koji Hitchcock koristi ograničeni prostor kako bi stvorio napetu i vizualno bogatu filmsku priču. Gotovo cijela radnja odvija se iz perspektive jednog stana, iz kojeg glavni lik promatra dvorište i susjedne stanove, čime redatelj gledatelja stavlja u istu poziciju kao i p

Mehrdad Khameneh
bottom of page
