top of page
Reviews


Amarcord – Poetika sjećanja i kazalište života
U Amarcordu Federico Fellini ne rekonstruira prošlost, on je ponovno izmišlja. Film nije toliko prisjećanje mladosti koliko ritual sjećanja, filtriran kroz pretjerivanje, ironiju, nježnost i teatralnu artificijelnost. Fellinijeva filozofija filma počiva na jednoj temeljnoj ideji: stvarnost nije ono što se dogodilo nego ono što emocionalno ostaje istinito. Amarcord je najčišća kristalizacija tog uvjerenja. Fellini režira poput ravnatelja cirkusa koji upravlja karnevalom. Sam

Mehrdad Khameneh


Režijska preciznost i društvena slojevitost filma „Sutra“
Animirani kratki film Sutra u režiji Aryasba Feiza iznimno je ostvarenje koje potvrđuje kako snažna režija ne ovisi o dijalogu nego o preciznosti vizualnog izraza i etičkoj jasnoći autorske namjere. Feiz gradi film gotovo asketski suzdržano oslanjajući se na ritam, kadar i atmosferu čime svjesno odbacuje verbalna objašnjenja i vodi gledatelja kroz emocionalno iskustvo umjesto kroz klasično narativno tumačenje. Feizova režija počiva na kontroli tempa i pažljivo komponiranim k

Mehrdad Khameneh


FOUR-MONTH ACTIVITY REPORT Croatian Library and Reading Room Sali and Exit Art Studio
Reporting Period: November 2025 – February 2026 1. Introduction The aim of the collaboration was to design and implement free, publicly accessible cultural programmes, with a particular focus on film, literature, philosophy, theatre, dance, and interdisciplinary artistic practices, while maintaining a strong international and intercultural dimension. A total of 18 programmes were organized during the reporting period. 2. Partners in the Collaboration Croatian Library and Re

Mehrdad Khameneh


Rođenje čudovišta ili poraz odgovornosti. Režija i estetika u Boyleovu „Frankensteinu“ sa Benedictom Cumberbatchom
Frankenstein u adaptaciji Nick Dear prema romanu Mary Shelley, u režiji Danny Boyle nije tek scenska verzija poznatog mita nego radikalan kazališni eksperiment koji estetiku i režiju postavlja u samo središte filozofskog pitanja odgovornosti. U verziji s Benedict Cumberbatchom kao Stvorenjem predstava postaje brutalno precizna studija nastanka subjekta i njegovog odbacivanja. Boyleova režija od samog početka odbacuje svaku romantičnu ideju stvaranja. U dugoj gotovo nepodnoš

Mehrdad Khameneh


Filmska mašta bez riječi: dječji svijet Carlosa Lascanа
Program kratkih animiranih filmova Carlos Lascano predstavlja rijedak primjer autorstva koje se djeci obraća bez pojednostavljivanja, a odraslima bez didaktične distance. Lascano, urugvajski autor poznat po radu u stop-motion i poetskoj animaciji, gradi filmski svijet u kojem tišina govori , a emocije se oblikuju kroz pokret, boju i ritam. A Short Love Story in Stop Motion Ovaj film ljubav ne prikazuje kao spektakl, nego kao krhki proces – niz malih, nesigurnih gesta. U stop

Mehrdad Khameneh


Režija Hamleta kao kolektivni čin: teorija suvremenog kazališta i produkcija Michelle Terry u Globeu (2018.)
U suvremenoj teoriji kazališne režije sve je izraženiji odmak od hijerarhijskog modela u kojem redatelj djeluje kao suvereni tumač dramskog teksta, prema procesima koji naglašavaju kolektivno stvaranje, etiku suradnje i izvedbu kao živi, zajednički događaj. Produkcija Hamleta u Kazalištu Shakespeare’s Globe iz 2018. godine, u režiji Michelle Terry, predstavlja jasan primjer tog pomaka. U svojoj prvoj sezoni na mjestu umjetničke ravnateljice Globea, Terry ne samo da preuzima

Mehrdad Khameneh


Redateljska dekonstrukcija i singularnost izvođačkog tijela u predstavi Vanja (2024)
Predstava Vanja (2024) nastala prema drami Ujak Vanja Antona Pavloviča Čehova u režiji Sama Yatesa i adaptaciji Simona Stephensa, predstavlja radikalnu redateljsku intervenciju u kanonski dramski tekst koja se ne temelji na interpretativnoj vjernosti nego na ontološkoj reorganizaciji kazališnog događaja. Ova inscenacija ne problematizira Čehova kao autora psihološkog realizma već ga koristi kao strukturalni rezervoar afekata odnosa i diskurzivnih napetosti koje se kroz redate

Mehrdad Khameneh


REŽIJSKA DISCIPLINA I POLITIKA FORME U PREDSTAVI „LAKU NOĆ I SRETNO“
Laku noć i sretno (2025)Redatelj: David Cromer | Sjedinjene Američke Države | Trajanje: 94 minute | Žanr: drama Režija Davida Cromera u predstavi Laku noć i sretno obilježena je strogo kontroliranom formalnom disciplinom, etičkom ozbiljnošću i svjesnim izbjegavanjem kazališnog spektakla. Umjesto da povijesni materijal makartizma tretira kroz patos ili dramaturgiju otvorenog konflikta Cromer gradi suzdržan, minimalistički scenski jezik u kojemu su slušanje, ritam i tišina klju

Mehrdad Khameneh


„U sjeni čempresa“ Postignuće režije i uloga djevojke kao umjetnički oblik i filozofska misao
U sjeni čempresa predstavlja rijedak primjer režije kao umjetničkog oblika i filozofske misli u suvremenoj animaciji djelo koje pokazuje da se najdublji smisao ponekad oblikuje u tišini i sjeni.

Mehrdad Khameneh


Estetika patnje i lica u režiji filma „Muka Ivane Orleanske“ (1928) Carla Theodora Dreyera
Muka Ivane Orleanske ostaje ne samo vrhunac nijemog filma nego i jedno od najdubljih promišljanja o mogućnostima režije kao umjetnosti koja svjedoči, koja vidi i koja otkriva.

Mehrdad Khameneh


Umjetnost režije u filmu Biskupova žena (1947) Henryja Kostera
Filmova trajna privlačnost leži upravo u toj nevidljivoj vještini. Koster orkestrira fantastično i realno, humor i melankoliju, duhovno i običnost s gotovo matematičkom preciznošću.

Mehrdad Khameneh


Redateljska poetika Pier Paola Pasolinija u filmu Evanđelje po Mateju (1964.)
Film Evanđelje po Mateju Pier Paola Pasolinija predstavlja jedan od najintrigantnijih primjera susreta religijskog narativa i politički artikulirane filmske poetike u europskoj kinematografiji 20. stoljeća. Pasolinijev interpretativni pristup evanđeoskom tekstu radikalno odstupa od tada dominantnih normi biblijskog spektakla, čime film zadobiva status antidogmatskog i antimonumentalnog umjetničkog djela. Redateljska strategija kojom se Pasolini služi može se odrediti kao spoj

Mehrdad Khameneh


Mise-en-scène, koloristička dramaturgija i oblikovanje prostora u Fassbinderovu filmu Strah jede dušu
U filmu Strah jede dušu Rainer Werner Fassbinder koristi umjetničku režiju i mizanscenu kao nerazdvojiv konceptualni okvir u kojem se proizvodi politička i emocionalna semantika pripovijedanja. Iako je film naizgled jednostavan i narativno ekonomičan, upravo je iznimno precizna kontrola prostora i vizualnih elemenata ono što intimnu priču Emmi i Alija pretvara u kritiku strukturalnog rasizma i moralizma poslijeratne Zapadne Njemačke. Fassbinderov mise-en-scène funkcionira kao

Mehrdad Khameneh


Tišina kao estetikaRežijska umjetnost u filmu Amour Michaela Hanekea
Haneke gradi film koji diše unutar tihog prostora između boli i ljubavi, između života i njegova neumitnog kraja.

Mehrdad Khameneh


Moj omiljeni kolač: Forma kao pobuna
Moj omiljeni kolač nudi model umjetničke zrelosti — političan ne zato što izjavljuje otpor, nego zato što ga utjelovljuje u formi.

Mehrdad Khameneh
bottom of page
