NAZA: Priča iz utrobe ratnog stroja


Dokumentarni film NAZA, redatelja Yuvala Abrahama i Rachel Szor, dvoje izraelskih filmaša koji su sudjelovali i u stvaranju Oscarom nagrađenog dokumentarnog filma No Other Land, premijerno je prikazan 10. rujna 2026. u glavnom natjecateljskom programu 83. Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji. Film u trajanju od 80 minuta bio je jedini dokumentarni film u glavnoj natjecateljskoj konkurenciji festivala.
Dva dana poslije na završnoj svečanosti festivala, NAZA je osvojila Posebnu nagradu žirija. Premijera filma izazvala je iznimno snažnu reakciju publike a prema medijskim izvještajima završena je ovacijama koje su trajale 25 minuta.
Međutim važnost filma NAZA ne proizlazi samo iz festivalskog odjeka ili osvojene nagrade. Središnje pitanje filma jest kako suvremeni ratni stroj pretvara ljudska bića u „ciljeve“ i tko u tom lancu snosi odgovornost za smrt civila.
Abraham i Szor u potrazi za odgovorima nisu se usredotočili na palestinske žrtve ili strane stručnjake. U središtu filma nalaze se svjedočanstva 24 osobe koje su pripadale izraelskim vojnim i obavještajnim strukturama ili su bile povezane s njima. Govore o vlastitim iskustvima unutar izraelskog vojnog i obavještajnog sustava te o načinima na koje se u Gazi identificiraju i odabiru ciljevi.
Intervjui su snimani tijekom gotovo tri godine, uglavnom noću i na krovovima zgrada u Tel Avivu. Kako bi se zaštitio identitet izvora njihova su lica i glasovi izmijenjeni.
Upravo je taj izbor jedna od najvažnijih značajki dokumentarnog pristupa. Film ne želi samo ponovno prikazati prizore razaranja Gaze nego pokušava prodrijeti u mehanizme koji stoje iza tog razaranja, obavještajne sustave, odabir ciljeva, ulogu tehnologije, ljudsko odlučivanje i odnos između prikupljenih informacija i vojnih napada.
Jedan od najkontroverznijih dijelova filma odnosi se na uporabu sustava temeljenih na umjetnoj inteligenciji u identificiranju i određivanju prioriteta vojnih ciljeva. U svjedočanstvima iznesenima u filmu NAZA sugovornici govore o sustavima koji se koriste za obradu golemih količina podataka i prepoznavanje potencijalnih ciljeva. Jedan od sustava koji se spominje u izvještajima povezanima s filmom jest Lavender, sustav koji je i ranije bio predmet novinarskih istraživanja o ratu u Gazi.
Nakon prikazivanja filma izraelska vojska odlučno je odbacila iznesene tvrdnje navodeći da odabir i potvrdu ciljeva provode ljudi te da umjetna inteligencija ne donosi samostalne odluke o napadima. Vojska je također osporila vjerodostojnost anonimnih izvora i istaknula poteškoće u neovisnoj provjeri njihova identiteta i stvarnih vojnih uloga.
Takva reakcija ne poništava važnost središnjih pitanja koja film postavlja. Ipak, profesionalan pristup zahtijeva da se zabilježe obje strane ovog spora.
Korištenje 24 anonimna izvora istodobno je snaga i ranjiva točka filma. S jedne strane anonimnost je omogućila ljudima unutar vojnog sustava da govore o vlastitim iskustvima bez otkrivanja identiteta. S druge strane gledatelj ne može neovisno provjeriti njihov identitet, vojni čin, točnu funkciju ili profesionalnu prošlost.
Stoga ostaje važno pitanje: kako procijeniti vjerodostojnost svjedočanstava anonimnih izvora?
NAZA nije nastala u informacijskom vakuumu. Film se oslanja i na ranija novinarska istraživanja, među kojima su tekstovi objavljeni u časopisima i medijima +972 Magazine, Local Call i The Guardian u razdoblju od 2023. do 2025. godine. Zato ga ne treba promatrati samo kao niz iznenadnih otkrića nego kao nastavak višegodišnjeg istraživačkog projekta koji dio pisanih novinarskih izvještaja pretvara u filmska svjedočanstva.
Od novinarstva do filma
Ovdje nastaje važna razlika između istraživačkog novinarstva i dokumentarnog filma. Novinar može provjeriti dokument, razgovarati s vojnim dužnosnikom ili izvorom te o tome objaviti izvještaj. Filmski autor međutim mora taj materijal pretvoriti u narativ, sliku, zvuk, ritam i filmsko iskustvo.
NAZA pokušava učiniti upravo to. Umjesto da samo ustvrdi kako određeni sustav postoji, film nastoji potaknuti ljude koji su unutar njega djelovali da objasne kako on funkcionira.
Takav pristup odvaja film od uobičajenog televizijskog izvještaja. No istodobno ga ne oslobađa kritičkog propitivanja.
Što film zapravo dokazuje? To je možda najvažnije pitanje koje se postavlja pred NAZA. Ne možemo tvrditi da su sve njegove tvrdnje dokazane samo zato što je film osvojio nagradu ili zato što u njemu svjedoči 24 osobe.
Filmska nagrada rezultat je umjetničke prosudbe, a ne sudska presuda. Svjedočanstvo je važan dokazni materijal, ali anonimna svjedočanstva zahtijevaju provjeru. S druge strane, ni službeno poricanje izraelske vojske samo po sebi ne može poništiti sva iznesena svjedočanstva.
Zato je potrebno razlikovati tri razine: ono što se može neovisno i dokumentirano dokazati, ono o čemu izvori u filmu svjedoče na temelju vlastitog iskustva te interpretaciju koju autori filma iznose na temelju prikupljenih svjedočanstava i dokaza.
Upravo je to razlikovanje preduvjet ozbiljnog pristupa ovom dokumentarcu.
Važnost filma NAZA leži u pokušaju da se struktura moći prikaže kroz perspektivu ljudi koji su i sami bili njezin dio. Film pritom otvara i šire pitanje: kako se mijenja ljudska moralna odgovornost u trenutku kada vojno odlučivanje sve više ovisi o podacima, algoritmima i automatizaciji? Smanjuje li tehnologija čovjekovu etičku odgovornost ili samo mijenja njezin oblik?
Ako sustav predloži cilj, časnik ga odobri, a pilot ili operater izvrši napad, na kojoj se točki zapravo nalazi odgovornost?
NAZA ne nudi jednostavan odgovor na to pitanje, ali ga postavlja u samo središte rasprave.
Odjek u Veneciji
Premijera filma u Veneciji bila je popraćena jednim od najduljih zabilježenih pljeskova i ovacija stojeći u povijesti festivala. Nakon toga žiri festivala, kojim je predsjedala Maggie Gyllenhaal, dodijelio je filmu NAZA Posebnu nagradu žirija.
Ipak, festivalski odjek također treba promatrati u odgovarajućem kontekstu. Umjetnički uspjeh filma i neovisna provjera svih njegovih tvrdnji dvije su različite stvari.
No da bismo mogli prosuđivati o tim pitanjima, film najprije moramo pogledati.
Kada je riječ o temi ovakve osjetljivosti, istini nisu potrebni ni naše svrstavanje ni naše neprijateljstvo. Istina zahtijeva provjeru, dokumente, pitanja i kritičko preispitivanje.
NAZA je jedan od najvažnijih političkih filmova 2026. godine. Ne zato što bismo unaprijed trebali prihvatiti sve njegove tvrdnje, nego zato što otvara ozbiljna pitanja o ratu, tehnologiji, ljudskoj odgovornosti i mehanizmima moći.
Ozbiljan odgovor na takav film ne može biti ni slijepo veličanje ni unaprijed donesena osuda.
Pogledajmo film. Provjerimo njegove dokaze. A zatim donesimo vlastiti sud. Mehrdad Khameneh Exit Art Studio Studeni 2026. Izvori:
Međunarodni filmski festival u Veneciji
Associated Press
The Guardian
Reuters
Agence France-Presse (AFP)
The Times of Israel
+972 Magazine
Local Call
Euronews
PODACI O FILMU
Naslov: NAZA
Redatelji: Yuval Abraham i Rachel Szor
Zemlja: Izrael / Palestina
Godina: 2026.
Vrsta: Dokumentarni film
Trajanje: 80 minuta
Nagrada: Posebna nagrada žirija, 83. Međunarodni filmski festival u Veneciji (2026.)
SALI FILM CLUB 18. studenoga 2026. 17:00 Knjižnica u Salima




Comments